| Abstract | Voda je sastavni element planete Zemlje te jedan od temeljnih uvjeta čovjekova opstanka na Zemlji. Oceani i podzemne vode najveći su rezervoari vode čija veličina ovisi o konfiguraciji i strukturi tla. Površinski vodotoci obogaćuju se oborinama ili otapanjem snijega i leda, a poniranjem i utjecanjem u rijeke i mora vraćaju vodu u svoje izvore. Isparavanjem, sublimiranjem ili transpiracijom biljaka vodena para odlazi u atmosferu, gdje se kondenzira i vraća na Zemlju u obliku oborina, koje kroz tlo i stijene prodiru u prirodne vodene spremnike. Voda se prolaskom kroz tlo i stijene obogati otapanjem organskim i anorganskim tvarima. MeĎutim, tvari otopljene u vodi često su štetne za prirodu voda te tako dolazi do onečišćenja vodenih resursa.
Metali poput aluminija, kalcija, kadmija, kroma, bakra, ţeljeza, olova, magnezija, mangana i cinka, prisutni su u vodi zbog geoloških ili antropogenih uzroka. Zakonskom regulativom propisane su dozvoljene koncentracije metala u vodi za ljudsku potrošnju. Ukoliko su koncentracije veće od dopuštenih, postoji opasnost od pojave zdravstvenih problema kod ljudi i organizama koji su u doticaju sa takvom vodom.
Danas se, unatoč dostupnosti raznih drugih metoda analize metalnih iona, u uzorcima pitke vode najčešće koristi metoda atomske apsorpcijske spektroskopije (AAS). Atomska apsorpcijska spektroskopija je kvantitativna metoda za određivanje koncentracija pojedinih metala u otopini. Metoda ima široku primjenu zahvaljujući preciznom i točnom mjerenju, kratkom vremenu analize, ekonomskoj učinkovitosti te niskim granicama detekcije. |
