| Abstract | Zbog sve veće proizvodnje komunalnog otpada, potrebno je obaviti proces zbrinjavanja otpada. Jedan od mnogih načina je zbrinjavanje komunalnog otpada pomoću mehaničko – biološke obrade.
Biosušenje je dio procesa biološke obrade otpada u kojem se pomoću zraka ( kisika) može dobiti stabilan, suh i higijeniziran proizvod bez neugodnih mirisa. Dobivanjem takvog proizvoda, daljnjom preradom mogu se ukloniti papir, plastika i ostale nečistoće, a usitnjavanjem preostale mase, dobiveni produkt može koristiti kao gorivo. Tehnika sušenja oslanja se na biološku aktivnost mikroorganizama, bakterija i gljivica s ciljem da se smanji sadržaj vlage pripremljenog otpada. Mikroorganizmi se hrane hranjivim tvarima iz otpada (dušik, ugljik i drugi elementi), čime se proizvodi toplina, koja se uz pomoć zraka, koristi za isparavanje viška vlage.
U okviru ovog rada provedena je laboratorijska simulacija postupka biosušenja pomoću reaktora za biosušenje vlastite proizvodnje s ciljem da se utvrdi koliko se smanjila vlažnost ispitanog uzorka u odnosu na početnu vrijednost.
Tijekom pokusa pratila se promjena temperature prilikom dodavanja zraka u bio – reaktor. Osim temperature pratila se i emisija plinova koji se ispuštaju prilikom procesa biosušenja uz konstantno dovođenje zraka. Za provođenje pokusa koristio se uzorak komunalnog otpada. Ispitivani uzorak sastojao se od dvije frakcije, a to su biootpad (voće, povrće, čaj, kava, riža) i papir, karton i stiropor.
Na početku pokusa vlažnost uzorka iznosila je približno 75%, a na kraju pokusa 71%. Pokus se provodio 15 dana na način da se svaki dan mjerila temperatura u uzorku otpada uz konstantan protok zraka prvih 7 dana te povremeni protok zraka drugih 7 dana. Osim temperature uzorka kontinuirano su se pratili okolišni uvjeti.
Iako se postiglo određeno smanjene vlažnosti uzorka, provedenim pokusom utvrđena je potreba za daljnjim razvojem bioreaktorske ćelije. |
